Bitka na Sutjesci – simbol otpora fašizmu

77 godina posle. Nemačka je operaciji ,,Švarc“ pridavala veliku važnost pa je zbog toga angažovala 8 divizija, 3 puka i jednu brigadu.

Posle pretrpljenog neuspeha u bitci na Neretvi u operaciji ,,Vajs”, nemačka Vrhovna komanda je želela da spreči prebacivanje jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ka istoku. Zbog toga je odlučila da ih napadne i uništi pre nego što uspeju u tome. Ta operacija je nazvana ,,Švarc” (,,Crno”). U ovoj operaciji je učestvovalo oko 120 000 nemačkih, italijanskih, bugarskih i domobranskih vojnika.

Cilj im je bio da se osigura zaleđe jadranske obale, u strahu od iskrcavanja saveznika, tako što bi se uništile partizanske jedinice u Crnoj Gori i Hercegovini, tako što bi se Glavna operativna grupa koncentrično napala na području između Durmitora, Žabljaka i Foče. Ova operacija je pripremana u najvećoj tajnosti, a njeno izvođenje povereno je komandantu nemačkih snaga u Hrvatskoj, generalu Litersu. On je 6. maja 1943. naredio da se najbrutalnije postupa prema zarobljenicima i stanovništvu. 

Angažovane snage
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije 
Glavna operativna grupa Vrhovnog štaba
je imala 4 divizije: 
● Prva proleterska divizija
na čelu sa Kočom Popovićem 
● Druga proleterska divizija
na čelu sa Pekom Dapčevićem 
● Treća proleterska divizija
na čelu sa Radovanom Vukanovićem 
● Sedma proleterska divizija
na čelu sa Pavlom Jakšićem (koji je 
doktorirao fiziku na Sorboni).
Takođe su učestvovale i 4 samostalne brigade. 
Ukupno: 16.000 boraca,
oko 3500 ranjenika i bolesnika. 

Raspored neprijateljskih snaga
● 1. brdska divizija, puk "Brandenburg" i 
divizija "Venecija" u Bjelom Polju, Beranama i Kolašinu 
● Italijanska "Grupa sektora Podgorica" kod Podgorice 
● Divizija "Ferara" u Danilovgradu i Nikšiću 
● Delovi divizije "Peruđa" u Grahovu 
● Delovi divizije "Murđe" u Bileći 
● 7. SS-divizija u Nikšiću i Gackom 
● 369. divizija u Foči i Goraždu 
● 4. domobranska lovačka brigada kod Sarajeva 
● Bugarski 61. i 63. puk istočno od Višegrada 
● Divizija "Taurinenze" u Pljevljima i Prijepolju 
● 724. puk 104. lovačke divizije u Prijepolju i Brodarevu 
● Motorizovani pionirski bataljon za ojačanje 1. brdske divizije 
Ukupno: 127.000 vojnika. 
Koča Popović, Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Pavle Jakšić

Bitka na Sutjesci je vođena pod jako nepovoljnim uslovima za Glavnu operativnu grupu jer je odnos snaga bio 127 000 prema 16 000 vojnika. Neprijatelj je bio snabdeven dobrom tehnikom, naoružanjem i municijom. Nemačke jedinice su bile specijalno obučene za borbu na planinskom terenu. Nemačka je operaciji ,,Švarc“ pridavala veliku važnost pa je zbog toga angažovala 8 divizija, 3 puka i jednu brigadu. Osim nemačkih vojnika bile su angažovane i italijanske armije, hrvatske domobranske brigade i bugarski pukovi. 

Jedinice NOV su bile snabdevene samo lakim pešadijskim naoružanjem, a municiju i ostala potrebna sredstva su otimali od neprijatelja. Morali su da prihvate novu bitku koja je zahtevala najteže psihičke i fizičke napore. Jedinice su se našle na zemljištu koje je bilo teško prohodno. Nisu mogli brzo da manevrišu zato što su morali da se staraju o velikom broju ranjenika. 

Neuspeli pokušaji proboja obruča 

Jedinice NOV su 17. maja uništile italijanski puk u rejonu Bioča, ali je nadmoćnija neprijateljska vojska uspela da u teškim borbama potisne Glavnu operativnu grupu na neprohodno planinsko zemljište. Tamo je ona 20. maja bila potpuno okružena. Nemačka 118. i 369. divizija približile su se obalama Pive i Tare kako bi stvorile uslove za stezanje obruča.

Vrhovni štab je pregrupisao snage i uputio pet brigada ka fočanskom sektoru. Do borbi je došlo 24. maja, ali snage NOV nisu uspele da otvore put za istočnu Bosnu. Iz tog razloga su odustali od napada u tom pravcu. Zbog neuspeha na frontu kod Foče i prodora neprijatelja sa svih strana, Vrhovni štab je bio prisiljen da nađe izlaz iz sve jačeg obruča.

Komandanti Prve i Druge proleterske divizije (Koča Popović i Peko Dapčević) su 26. maja podneli raport Vrhovnom štabu o stanju na frontovima. Vrhovni štab je odlučio da se cela grupa sa glavnom bolnicom usmeri za proboj preko Pive, Vučeva i Sutjeske. Iz Foče su se 28. maja uputile četiri brigade ka prostoru između Sutjeske, Drine i donjeg toka Pive. 

,,Pivu smo prešli preko visećeg mosta, po danu i pod paljbom neprijateljske artiljerije i avijacije. Krećemo uz Vučevo bez vode, bez hrane opet pod ubistvenom artiljerijskom i avionskom vatrom. Put nam obeležavaju poginuli borci. U pokretu smo preko 20 časova. Zastoj i odmori su kratki. Sunce prži. Goran Kovačić je uz mene. U toku jednog kratkog predaha, posle napornog pešačenja uzbrdo, na izmaku snage glasno maštamo o kapi vode.” 

Vlado Zečević, sveštenik Srpske pravoslavne crkve

Nacisti su 29. maja uspeli da izbiju na Vučevo, kao i bataljoni Šeste istočnobosanske brigade i ostaci Majevačke brigade. Nacisti su do noći zbačeni sa Vučeva, koje će postati operativna osnova u daljem proboju obruča preko Sutjeske i Zelengore. 

Prelazak Pive, 1943.

Prvih dana juna neprijateljski obruč stezao je Glavnu operativnu grupu između Sutjeske, donjeg toka Tare i Durmitora. Fašističke jedinice su čvrsto posele levu obalu Sutjeske, stoga Vrhovni štab nije uspeo da proširi otvor prema njenom donjem toku. On je 3. juna naredio da se Glavna operativna grupa probije u dva pravca. Glavna grupa se podelila u dve. Prvu su činile 1. i 2. proleterska divizija (10 brigada) sa Vrhovnim štabom, koja je trebala preko Sutjeske da se probije ka istočnoj i srednjoj Bosni.

Drugu grupu su sačinjavale 3. i 7. divizija (šest brigada) sa ranjenicima i tifusarima, koja je trebala da se preko Tare probije ka Sandžaku. Kasnije će se ova odluka pokazati kao kobna za stotine ranjenika i tifusara. Fašističke snage su se u međuvremenu pregrupisale i onemogućile NOV da se probije iz okruga. Vrhovni štab je Prvu proletersku brigadu uputio preko Maglića i Sutjeske ka Zelengori. Pošto je dobio izveštaj da druga grupa nije uspela da pređe Taru, Vrhovni štab je naredio da se teški ranjenici sakriju u šumama kanjona Pive i ubrzaju pokret ka Sutjesci. 

Prva proleterska divizija je Sutjesku prešla 8. juna kod Tjentišta i izbila na greben Zelengore. U noći uoči 9. juna Druga proleterska divizija i Vrhovni štab su prešli Sutjesku. Zahvaljujući izvesnom pojačanju koje je uputio Vrhovni štab, Sedma divizija je u poslednji čas uspela da pređe Sutjesku i da se 10. juna spoji sa ostalim snagama na Zelengori. 

Radomir Burić:

,,Ispred nas, na nekoliko stotina metara hučala je Sutjeska – krvava, hladna i gladna. I ona je tražila žrtve. Za snažnijeg i zdravog čoveka Sutjeska ne bi ništa predstavljala. Međutim, za pešake-ranjenike, koji već četiri dana hleba nisu okusili, predstavaljala je ozbiljnu prepreku.

Gazili smo vodu do pojasa, a neki i do grudi. Čvrsto smo se držali da bi odoleli snazi vode. Prvi je prešao, a za njim i drugi i tako redom. Ali Sutjeska je kod gaza bila brza kao vihor i za tren oka iz lanca iščupala i odnela jednog druga.

Videli smo – glavom je lupio o stenu koja je iz reke virila; voda se zacrvenela. Kolona je za momenat stala. Ubrzo, ponovo uspostavljamo lanac, ali se i on kida. Sutjeska je odnosila i gutala umorna, iscrpljena i izgladnela tela naših drugova.” 

Neprijateljske snage su vršile sve veći pritisak uz neprekidna dejstva avijacije. Toga dana je ranjen vrhovni komandant Josip Broz Tito, a poginuli su njegov pratilac Đuro Vujović i član britanske vojne misije Bil Stjuart. 

Proboj obruča 

Jedinice NOV i ranjenici su bili sabijeni na 35 kilometara od kanjona Pive i vrhova Zelengore. Izgledalo je kao da je potpuni slom partizana neizbežan. Zbog takvih okolnosti 10. juna komandant Liters naređuje: “Nijedan čovek sposoban da nosi oružje ne sme živ napustiti obruč.“ 

Komandant Prve proveterske divizije, Koča Popović, je odlučio (bez odobrenja Vrhovnog štaba) da pokušaju proboj preko Balinovaca. Ispostaviće se da je ta odluka odlučila ishod Bitke na Sutjesci. U zoru 10. juna počeo je proboj obruča, a na udaru je bila 369. divizija. 

Antonije Isaković, književnik:

„Danilo Lekić je komandovao: Prva proleterska – Juriš! I, verovatno, ja mislim da je to jedini put kada je cela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine. Svi smo bili u istom streljačkom stroju, prvi put, svi… Samo ideš… Fanatično napred. U magnovenju sam video ranjenog druga kako puca u sebe. Neće da ostane kao ranjenik. Izleteli smo iz te šume i samo trčali… I naš stalni povik, više krik svih nas: “Juriš proleteri!

…Samo juriš… Znamo da nemamo kuda osim – napred. Mora da smo izgledalo strašni, iz te šume, zarasli i neobrijani, izgladneli i iscrpljeni i izmučeni… Samo trčiš, i taj žuti rov sve bolje vidiš: Nemce koji tu leže, njihove „šarce“.

Nemci pucaju, ali mi nadiremo: jedan Nemac, vidim, podiže se da pobegne. Sećam se te slike: nemački oficir iz pištolja puca u njega, puca u svoje vojnike. Ne da im da beže. Uzalud, razbili smo Nemce, da ne znam ni kako…Činilo se da ćemo zubima da ih pokoljemo. To je taj Balinovac”. 

Čim su probili obruč, Koča Popović je odmah javio Vrhovnom štabu da i ostale snage krenu za Prvom proleterskom divizijom. Međutim, iz vrhovnog štaba stiže odgovor: ,,Mi nećemo dolaziti kod vas, niti nameravamo da krećemo u vašem pravcu” . Tito u prvi mah nije mogao da veruje da je Koča Popović na svoju ruku doneo odluku o proboju obruča. Međutim, pribijen sa svih strana, uvideo je grešku i Druga i Sedma proleterska divizija su krenula za Prvom. 

,,Neprijatelj dovlači pojačanje sa istoka preko Pive. Nakon teških borbi sa promenljivom srećom neprijatelju je pošlo za rukom, da na jednom mestu probije front kod 369 divizije. Most na Sutjesci je srušen. Neprijatelj ima velike ljudske i materijalne gubitke.” 

Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta

Dok su trajale borbe na Vučevu i Ljubinom grobu, neprijateljske jedinice su uspele da zatvore obruč oko Treće proleterske divizije koja je ostala sa ranjenicima. Milovan Đilas je radio vezom 7. juna tražio od Tita odobrenje da posakrivaju ranjenike i da Treća divizija krene ka njima jer sa ranjenicima ne mogu probiti front. Čekali su dva dana na odgovor: 

,,Ne možemo ih ostaviti. Ni kao generalni sekretar, ni kao vrhovni komandant, ni kao čovjek ne mogu donijeti takvu odluku”. Ipak su teški ranjenici ostavljeni po vrtačama, pećinama i gudurama, čekajući svirepu smrt.

„Spazih Njemce. Nisu daleko. Razvijeni su u streljački stroj. Sad jasno čujem eksplozije bombe i reske rafale mašinki. Njemci hladnokrvno, metodično ubijaju. Niko od naših ranjenika ne pokušava da se skloni. Oni to ne mogu. Svi su nepokretni. Ostaje im samo jedno, da uskrate Njemcima zadovoljstvo ubijanja, pa se sami ubijaju pretežno bombama. Pred očima mi se magli. 

Njemci me lako mogu viđeti. Zašto u mene ne pucaju? Ja sam jedini na nogama od ovih koje imaju pred sobom. Zar to ne vide. Učinilo mi se da neko ponavlja: “Skloni se, bježi odavde!“. Da li su to bili povici prisebnijih ili moji unutarnji krici, nikad neću saznati. Počeo sam polako da uzmičem.”

Ljubomir Kljajić 
Nacisti ubijaju ranjenike

Sava Kovačević donosi odluku da još jednom krenu u juriš, ovaj put preko Sutjeske. Očajnički juriš na brojne i dobro naoružane nemačke položaje je počeo u zoru 13. jula. Na čelu je bio komandant Sava Kovačević, koji je i među prvima pao. 

Njemci su otvorili strahoviti vatru. Iz prvih rovova su bacali bombe, iz sljedećih su tukli „šarci“ i mitraljezi, a iza visova i kosa artiljerija i minobacači. Cijela prostorija između Sutjeske, Krekova, Košura i Kazana bila je ođednom pritisnuta vatrom. Ginuli su borci koji su jurišali na Njemačke rovove, a i oni što su još bili u pokretu preko Sutjeske. Prvi njemački rovovi su pregaženi i počelo se uskakati u druge. U prvom naletu palo je mnogo boraca i rukovodilaca, a među prvima komandant divizije Sava Kovačević, koji se nalazio na čelu centra borbenog poretka. 

Kada su partizani probili obruč na Balinovcu, izbili su put Kalinovik- Foča i proširili koridor za proboj prema Jahorini. Glavna operativna grupa je izbila na Jahorinu 15. juna, čime je praktično završena bitka na Sutjesci. Operacija ,,Švarc” je zvanično okončana 14. juna. 

Posledice 

Partizani su u ovoj bici izgubili 7 543 boraca. Poginuli su borci iz gotovo svih krajeva Jugoslavije. Poginuli su revolucionari: Veselin Masleša, Sava Kovačević, dr. Sima Milošević, Vasilije Đurović Vako, Ivan Goran Kovačić (pisac poeme ,,Jama“), dr. Olga Popović-Dedijer, Pero Ćetković, Moma Stanojlović i mnogi drugi.

 Fašističke snage su izgubile 913 vojnika, a 2 132 vojnika smatra se nestalim. Tokom operacije ,,Švarc” nemačko i italijansko vazduhoplovstvo sa aerodroma Mostar, Butmir, Rajlovac i Skadar je izvršilo oko 2 000 borbenih, izviđačkih i drugih akcija protiv jedinica NOV, od čega je nemačka avijacija imala oko 1 300 letova. Operacija ,,Švarc” smatra se jednom od prekretnica rata u Jugoslaviji. 

Zanimljivosti 

Komandant nemačkih trupa u Hrvatskoj uputio je 20. juna nemačkoj Vrhovnoj komandi oružanih snaga izveštaj o borbama i iskustvu tokom operacije ,,Švarc”, u kome ističe: ,,da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizovane, vešto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje.

Neprijateljsko komandovanje bilo je izvanredno gipko i – takođe i u odbrani – aktivno… Komunistima je uvek polazilo za rukom da koristeći mrak, maglu i kišu nadoknade nedostatak teškog naoružanja i dođu na otstojanje bliske borbe – prsa u prsa. Pri ovome su se pokazali kao fanatični, krajnje uporni, dobri borci, koji odlično poznaju teško planinsko zemljište…” 

Britanski vojni izaslanik Dikin (pisac i posleratni oksfordski istoričar) je Koču Popovića kao ratnika doživeo i ocenio : ,,Napet i promišljeno kontrolisan osećajnim, disciplinovanim umom. Popović je jedan izuzetno obdareni vojnik. Intelektualac, što je moglo biti strano njegovoj unutrašnjoj prirodi… Njegov francuski jezik bio je zajedljivo prefinjen a njegov duhovni zaštitni zid neprobojan.

Popović je bio vuk samotnjak i usamljeni čovek, uvek u opreznosti. Nosio je u sebi odlike vojnog genija i mržnju prema ratu. Prijateljstvo je primao oprezno i đavolski vesto je štitio totalni integritet uma i srca. Smeo u hladnokrvnoj promišljenosti i tajnovit po prirodi, on je bio idol svojih boraca, ali ga je malo ko od njih bliže znao. Odstupanjem od fer pleja u privatnim raspravama skrivao je, obično uspešno, jedno duboko razumevanje reakcionarnog britanskog kapitaliste koje je, zabavljajući se, otkrivao u meni.” 

Za vreme bitke na Sutjesci bilo je mnogo ratnih zločina. Prilikom napada na Košur, ostao je veliki broj ranjenika. Streker, komandant 3. bataljona 738. puka je dao naređenje za likvidaciju svih nepokretnih ranjenika: 

,,Nakon svog povratka potporučnik Longin mi je pričao da je dobio naređenje od svog komandanta bataljona majora Strekera da ubije sve ranjene partizane koji nisu mogli hodati. Ja lično sam čuo pucnjavu kojom su ranjenici bili ubijeni…” 

Vildner Renhold, borbena grupa “Anaker” 

Iz još jednog svedočanstva Renholda jasno je da su fašisti masovno i bezobzirno ubili meštane sela Grab.

,,Potporučnik Kaufmann, komandir 6. čete 2. bataljona 738. puka 118 lovačke divizije je u reonu Graba, kod seljaka, otkrio konzervirane namirnice u kozjim kožama. Na temelju toga on je pretpostavljao da stanovnici u rejonu Graba snabdevaju partizane hranom u klisuri Sutjeske. Da bi to sprečio, smatrao je da treba celokupno stanovništvo pobiti. Egzekuciju su sproveli vojnici Kaufmanove čete“ .

Aleksija Milošević | Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

https://www.instagram.com/vitrazmagazin/