Cosa Nostra – sicilijanska mafija (03)

Treći deo feljtona o prekoatlantskoj filijali Koza Nostre. Bonano, Gambino, Vito Đenoveze, Frenk Kostelo, Džon “Teflon” Goti, sudija Falkone.

U talasima italijanske sirotinje koja je krajem 19. i početkom 20. veka pohrlila ka Novom svetu, našli su se i oni koji će uskoro ovladati podzemljem SAD. Mafija postaje američka infekcija. Veruje se da je američki ogranak Koza nostre nastao 1893. kada je don Vito Kašo Fero posle jednog ubistva pobegao sa Sicilije i došao u Njujork. Na smeni dva veka, svaki veći grad Amerike već je imao svoje gangsterske grupe.

U jednom trenutku, Amerikom vlada 26 porodica, jedna za svaki od najvećih gradova. Najviše su se bavili naplatom reketa, ali biznis se uskoro proširio na “brojeve” (ilegalne kladionice) i na prostituciju. Broj regruta sa Sicilije posebno se uvećao u vreme dok je Musolini pokušavao da iskoreni Mafiju. Stigle su hiljade likvidatora i kriminalaca. Njihov dolazak poklapao se sa uvođenjem zabrane prodaje alkohola.

Era prohibicije nesumnjivo je najslavnija u gangsterskoj istoriji. Mafija se nije ustručavala da otvoreno pokazuje moć i bogatstvo. Alfonso “Ožiljak” Kapone, gangster iz Čikaga, ulazi u legendu. Njegovim hapšenjem 1931. slava Čikaga bledi i seli se za grad nove generacije gangstera – Njujork.

Bilo je te vreme njujorškog podzemnog rata Sicilijanaca čiji su akteri bili Lučano, Đuzepe “Bos” Maseria, Džoe Bonano, Karlo Gambino, Frenk Kostelo, Vito Đenoveze, kumovi čija će imena kriminalne hronike ispisivati narednih decenija. Don Karlo Gambino je dugo vladao Njujorkom, uprkos zakona protiv korupcije i organizacija pod uticajem reketaša koji se od 1970. obrušava na tamošnju Mafiju. Pred kraj života imenovao je Pola Kasteljana za naslednika. Novi šef porodice ponašao se više kao bankar nego veliki kum pa ga 1985. ubija jedan od sicilijanskih “Mladoturaka”. 

Ukidanjem prohibicije Mafija se reorganizuje u “sindikate” koji kontrolišu kocku, prostituciju, rastuće tržište droga i druge forme biznisa. Stižu nova lica među kojima se ističe Salvatore Lučano, poznatiji kao Čarli “Laki” Lučano. Za razliku od Al Kaponea, koji se držao isključivo Sicilijanaca i Italijana, Lučano je etnički liberal. Sarađuje sa jevrejskim kriminalcima poput Mejera Lanskog i Bendžamina “Bagzi” Zigela, čoveka koji je sagradio prvi super-kazino u Las Vegasu mada je ubijen ne dočekavši da vidi kolosalnost svoje investicije.

Džon Goti

Novi bos je Džon Goti koji će njujorškom Mafijom upravljati trudeći se da ne otvara ratove sa ostale četiri moćne Mafijaške familije: Bonano, Đenoveze, Lukeze i Kolombo. Poznat kao “Teflon Džon” – zbog tri uzastopne oslobađajuće presude krajem 1980-ih – Goti je konačno uhapšen 1991. zajedno sa Semijem Gravanom i Frenkijem Lokašom. Osuđen je na doživotni zatvore gde je i umro 2002. Novi kum Gambinovih postao je Džon Anđelo Goti, poznatiji kao Junior Goti koji će porodicu predvoditi od 1992. do 1999.

Tada se dogodilo nešta dotle nezamislivo: Salvatore “Semi Bik” Gravano, veliki bos porodice Gambino, šokirao je sve. Čovek koji je bio deo grupe koja je 1985. likvidirala Paola Kasteljana, rešio je da sruši i novog kuma, Gotija Juniora. Čovek za koga se sumnja da posredno ili neposredno stoji iza 19 ubistava, pojavio se aprla 1993. pred obaveštajnim komitetom Senata. Pristao je da sarađuje sa vlastima i tako postao najviši mafoizo koji je prekršio omertu. U zatvoru je bio manje od pet godina. Gravano je u TV intervjuu 1997. otkrio da je planirao da ubije Goti Juniora kako i sam ne bi bio ubijen. “U javnim opisima Mafije prolazi neopaženo da su njeni hitmeni često žrtve”. 

Ispostavilo se da je i Goti Junior krenuo stopama svog nesuđenog ubice. Osuđen na zatvorsku kaznu zbog reketiranja, Goti Jr. je 1999. napravio dil sa vlastima a godinu dana kasnije napustio biznis svog oca i upravljanje najvećom i najuticajnijom “porodicom” u SAD. Danas živi pričajući svoju priču za magazine i televizije.

Serija presuda i prebega je 1980-ih i 1990-ih oslabila je Koza Nostru, ali ne i uništila. Pet porodica možda je i srećnije nego decenijama unazad. Uspostavili su veze sa kartelima kriminala iz Meksika i Kolumbije. Uspostavili su čvrstu saradnju sa  ‘Ndranghetom iz Kalabrije.

Proći će decenije bez velikih obračuna. Biznis se uvećavao, italijanske kriminalne grupe poslednjih godina su promenile rute snabdevanja drogom i novcem. Stara garda umirala kod kuće ili po zatvorima. Sve dok marta 2019. nije pored svoje njujorške kuće ubijen Frenk Kali, kum familije Gambino. Prvo veliko ubistvo posle likvidacije Paola Kasteljana. 

Pokazalo se da je Mafija i te kako aktivna, da je pripravna na obračune kao u vremenima od 1931. kada je pet italijanskih familija zavladalo Njujorkom. Da li je ubistvo bilo kraj nečega ili početak nečeg novog? Nije jasno ni FBI-aju koji procenjuje da u Amerci danas ima oko 30.000 članova i saradnika kriminalnih grupa poreklom sa Apenina.

Hidra sa sedam glava

Koza nostra je dugo uspevala da čuva stereotip institucije čvrstih, njoj prilagođenih moralnih kodeksa. Tako je bilo u vreme velikih kumova kao što su bili “Laki” Lućano Liđo, Đuzepe Di Kristina, Salvatore Greko, Stefano Bontada, Gaetano Badalamenti. Roman “Kum” Marija Puca i istoimena filmska trilogija Frensisa Forda Kopole dodatno su doprineli romantičarskom imidžu. Marlon Brando je u filmu Kuma prikazao kao tradicionalistu, čoveka koji se protivio trgovini drogom. Za porodično ime uzeo je Korleone, po gradiću smeštenom u brdima centralne Sicilije. 

Korelone je bio velika žitnica Sicilije u vremenima kada je njegova pšenica bila jedan od povoda punskih ratova između antičkog Rima i Hanibalove Kartagine. U novija vremena, postao je baza surovog klana, a status moćnog uporišta Koza nostre stekao je mnogo pre nego što ga je “Kum” prebacio u celuloidnu legendu.

Svođenje ovog mesta od 12.000 ljudi na prestoničko središte romansirane Koza nostre svakako je svojevrsno ambijentalno ublažavanje. U stvarnosti, Korleone seposlednjih decenija vezivao za ime Salvatorea Tota Riine. 

Poznatiji pod nadimkom Zver ili u curtu – kratki – Salvatore je posle Mikele Greka dve decenije bio capo dei capi ne samo klana Korleoneze već i čitave Koza nostre. Pošto je 1982. dobio krvavi rat za prevlast sa klanovima Palerma, oberučke je prihvatio narko-trgovinu. Naredio je desetine i desetine ubistava. Uskraćen filmičnih manira staromodnog gangstera, Koza nostru je predvodio surovi, sirovi i nepismeni seljak. Toto Riina je umnogome obeležio deceniju koja je počela 23. juna 1992. 

Sudija Đovani Falkone pripremao se da preuzme jednu od najneugodnijih fotelja Italije: položaj vodećeg istražitelja u borbi protiv Mafije. Ukoliko je 54-godišnjeg Sicilijanca tih dana nešta iritiralo, onda su to bili pokušaji da ga predstave kao “čoveka sa misijom”, nekog ko će se u ime političke moći obrušiti na autonomiju sudstva. Bilo je to vreme u kome su antikorupcionaške istrage milanskog tima “Čiste ruke” rušile strukture Prve republike ozbiljno preteći da dođu i do političara kojima je mogla da odgovara mirna koegzistencija sa Koza nostrom. 

Falkone je takve optužbe čitao i slušao od marta 1991, kada je postao direktor Krivičnog odeljenja u Ministarstvu pravde. Odgovarao je citirajući reči Đuzepe Macinija, jednog od očeva osnivača Italije: “Život je misija, a njegove obaveze su vrhovni zakon”. 

Misija koju je odabrao bila je borba sa Koza nostrom na njegovoj Siciliji, po njegovom Palermu. “Još kao dečak, iz dana u dan sam udisao vazduh Mafije, nasilja, iznuđivanja, ubistava”, ostalo je zapisano u njegovom duhovnom testamentu, knjizi “Stvari Naše stvari”. “Posle bi bila održavana velika suđenja koja bi se regularno završavala bez ičega. Gledao sam na Koza nostru kao na hidru sa sedam glava, na nešto magmatsko, sveprisutno i nepobedivo, odgovorno za sva zla sveta. U atmosferi tog vremena udisao sam takođe ‘institucionalnu’ kulturu koja je negirala postojanje Mafije. Pokušaj davanja imena socijalnim bolestima Sicilije tumačio se kao predaja pred ‘napadima sa severa’“. Mafija je i dalje uspevala da u odnosu na državu uvek bude u prednosti, govorio je sudija Falkone.

“Cela Sicilija je jedna fantastična dimenzija. Kako je moguće tu živeti bez mašte?”, pisao je poznati Sicilijanac, Leonardo Šaša. Falkone je maštao i verovao da Koza nostra uz političku spremnost i tehničku opremljenost države može da se pobedi jer je takođe verovao da “Mafija nije Sicilija, a Sicilijanac nije mafiozo”.

Kada je Tomazo Bušeta jula 1984. posato prvi moćni mafiozo spreman da sruši zid omerte i da kaopentito – pokajnik – državi otkrije tajne Koza nostre, Falkone je određen da ga ispituje. Italija je dotle imala samo površinska znanja o Mafiji. “Sa Bušetom smo konačno dobili jednu globalnu viziju fenomena, njene strukture, tehnike regrutovanja, načina funkcionisanja, njenog jezika i kodova”.

Bušeta je imao i poruku lične prirode: “Upozoravam Vas gospodine sudija. Posle ovog ispitivanje Vi ćete možda postati slavan, ali Vaš život biće predodređen. Gledaće da Vas unište, profesionalno i fizički. Ne zaboravite da se račun sa Koza nostrom nikada ne zaključuje. Još želite da me ispitujete?”.

Falkone je nastavio putevima svoje misije. Počeli su pokušaji diskreditacije na poslu. Optuživali su ga za svašta, od toga da želi položaj ministra ili državnog tužioca, do izdavanja naloga za ubistvo jednog pentita. Godine ispunjene s mnogo gorčine.

Tog popodneva 23. maja 1992. Falkonea je posao vodio u Palermo. Koza nostra i Kupola, njenom vrhu piramide vlasti, bili su uprkos svih mera predostrožnosti obavešteni o dolasku specijalnog aviona iz Rima. Veliki kumovi već odavno su imali plan. Generalna proba bila je uspešna. Čekao se samo pogodan trenutak.

Tri automobila krenula su popodne sa aerodroma Punta Raisi ka Palermu. Između dva vozila pratnje nalazila su se blindirana kola u kojima je sudija Falkone sedeo sa suprugom Frančeskom Morvilo. Informatori Koza nostre javili su da je kolona pošla. Kod mesta Kapače, na brežuljku s koga se jasno vidi autoput, grupa ljudi čekala je njen dolazak. 

Bilo je tačno 17:58 kada su se automobili našli iznad prolaza u kome je stajao kamion sa 500 kilograma eksploziva. Đovani Bruska, poznat po nadimku ‘u verru na sicilijanskom ili il porco, il maiale (na italijanskom svinja), povukao je ručicu detonatora. Mafija je poravnala račun sa sudijom koji je pretio da ide dalje i dublje od svojih prethodnika, koji se kao dete u Palermu igrao sa onima koje je kasnije progonio, koji je razumevao šta stoji iza reči jednog Palermitanca. Od njega su se bojali, zato što su ga respektovali.

Đovani Falkone, njegova supruga i trojica ljudi iz obezbeđenja bili su mrtvi. Salvatore Toto Riina mogao je da bude zadovoljan što je njegovo naređenje efikasno izvršeno. Mafija je stavila do znanja kako će odgovarati na pokušaje da joj se stane za vrat. Nepuna dva meseca kasnije, automobil-bomba je usmrtio i drugog simbola borve države protiv organizovanog kriminala: tužioca i istražitelja Mafije, Paola Borselina.

Posle ovih ubistava Italija je na Siciliju poslala 7.000 vojnika koji su svojim prisustvom Sicilijancima pokazivali da je država prisutna i da će na ulicama Palerma i drugih gradova braniti vladavinu prava. Posle nekoliko godina, Rim se umorio a vojnici su vraćeni na kopno.

Falkone: Heroj-očajnik

Deset godina od ubistva Falkonea, 23. maja 2002. u 17:58, Palermo je zastao da bi odao poštu sudiji, njegovoj supruzi i trojici agenata iz pratnje. Na komemoraciju je izašlo oko dve hiljade ljudi. Ekspolozija opšteg revolta godinu dana posle masakra, kada je više od stotinu hiljada ljudi oslobođeno straha marširalo i uzvikivalo “Sada je dosta”, vremenom se pretopila u indiferentnost. Nije bilo lanaca ljudske solidarnosti. Slogani su bili proređeni, baš kao i prisustvo predstavnika vlasti. 

“Učestvovao sam u maršu stotinu hiljada, a danas osećam veliku gorčinu. Teško je gledati ovako malo sveta okupljenog da bi se podsetili na Falkonea i druge žrtve Kapačija”, rezignirano je konstatovao jedan omladinski rukovodilac italijanske levice koji je došao iz okoline Bolonje. Popustila je tenzija u praćenju aktivnosti Mafije što preti povratku na vremena kada je borba protiv organizovanog kriminala pala na nekolicinu hrabrih sudija kao što su bili Falkone i Borselino.

“Italija, koja zaleči sve svoje rane i sramote, slavila je u Đovaniju Falkoneu svog omiljenog heroja: mrtvog i sahranjenog. Ali Đovani Falkone nije bio heroj obasjan suncem, ljubljen od voljene zemlje, zaštićen od osvete. Bio je heroj-očajnik, kao Borselino i druge sudije i policajci koje je država žrtvovala u borbi koju nije želela i verovatno ne želi da dobije”, napisao je povodom godišnjice pogibije ugledni uvodničar Đorđo Boka.

Samo nekoliko dana pošto je obeležena 10. godišnjica spektakularnog ubistva anti-mafijaškog sudije, Italijanima je saopšteno da su poništene presude trinaestorici bosova Koza nostre umešanih u smaknuće Falkonea. Apelacioni sud poništio je 13 presuda onima za koje se smatra da su morali da budu obavešteni oko priprema atentata. Stav najvišeg apelacionog suda zemlje zaprepastio je mnoge. “Izgleda da je presuda u suprotnosti sa Đovanijevim idejama”, izjavila je Falkoneova sestra Marija

“Danas slavimo mučenika i heroja, ali Falkoneu se ne bi dopala zemlja koja traži pretekste za napade na žive sudije”, rekao je na godišnjicu masakra kod Palerma bivši glavni tužilac sicilijanske prestonice Đan Karlo Kazeli. “Sudije su ovih godina napadane kao da su oni optuženi, što je Mafiji dalo prostor da se reorganizuje”. Njegov prvi naslednik Pjetro Graso je saglasan: “Da je Falkone danas živ, sigurno bi se skandalizovao oko svih velikih reči koje se izgovaraju oko toga ko treba a ko ne treba da drži komemoracije”.

Gotovo tri decenije od smaknuća sudije Falkonea većina aktera ubistva radi ono što su radili godinama ranije. Žive po svojim paezima, redovno kao nekad posećuju bar na trgu, pričaju sa vlasnicima ograđenih imanja. Svi oni su nekad tajno pripremali Falkonijevu smrt. 

Santino Di Mateo vratio se životu na poljima Ribotonea, tamo gde je rođen i gde je postao mafiozo. Tamo gde su Korleonezi u proleće 1992. prvi put simulirali atentat na Falkonea i kasnije imali generalnu probu. Na slobodi su još četvorica egzekutora. Jedini koji je i dalje “unutra” je Đovani Bruska. Iz jednostavnog razloga: nije tražio da izađe, ne barem do sada. Ako se predomisli, i čovek koji je telekomandama aktivirao eksploziv i ne može da se “seti” da li je umešan u 100 ili 200 ubistava, mogao bi da bude na slobodi. Takav je zakon.

Nastaviće se…

Boško Jakšić | Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/