Džared Leto – posvećenost iznad talenta

Leto je reafirmisao je reč sloboda, obesmislio mnoga pravila, stereotipe, pojam godina. Neškolovani glumac i pevač, oskarovac i rock zvezda.

Izreka kaže da je pamet najbolje raspoređena stvar na svetu – svi misle da je imaju dovoljno. Što ne može da se kaže i za talenat. Tu su ljudi nešto više samokritični. Razlog tome ne krije se u introspekciji, već u ljudima koji postoje oko nas, a koje nazivamo izuzecima. Među takvima je Džared Leto.

Čovek poseduje talanat, ali genijalnost poseduje čoveka. Kako drugačije objasniti da oskarovac nije po vokaciji glumac, niti je postao rock zvezda kroz muzičke škole. Svima je zavarao trag studirajući vizeulne umetnosti.

Njegova genetska osobenost vuče korene od roditelja. Ne, ne mislim samo na lepotu. Mnogi je poseduju, ali ako ona ostane usamljena, počne da truli čim zakuca treća decenija, kao slika Dorijana Greja. Lepota je veliko obećanje, ali često još brži zaborav. Njegova majka je poreklom Akadijanka, odnosno pripadnica etničke grupe koja živi u delovima Kanade, Teksasu i Luizijani, gde se i on rodio. Ova manjinska grupa zadržala je jedinstveni dijalekat francuskog jezika, među drugim osobenostima.

džared leto

Možda je upravo zato Letov glas na takav način smirujuć, da je to gotovo uznemirujuće. Da je odlučio da vodi neku BBC-jevu emisiju, verovatno ga se ne bi postideo ni Ser Dejvid Atenborou, a ni Džef Bridžis.

Njegova majka Konstanca bila je hipik, i svoja dva sina, Džareda i Šenona je kroz odrastanje okružila umetnicima, fotografima, slikarima. To je svakako delom kompenzovalo, uz asistenciju njenih roditelja, odrastanje bez oca, koji je preminuo kada je on imao samo 8 godina. 

U Los Anđeles se preselio da bi jurio karijeru režisera, a ulogu u teen serijalu “My So Called Life” sa ljupkom Kler Dejns u ulozi Anđele, prihvatio je, a da propisno nije odradio ni bazične časove glume. Ok, reći ćete da mu za ovu tinejdž lakoću, nisu ni trebali. Zapamtite gde smo stali.

Requiem for a Dream

Godine 1998. Terens Malik ga bira za sporednog glumca u filmu “The Thin Red Line”, rađenom po autobiografskom ratnom romanu, u kojem je glumio zajedno sa Šon Penom i Nik Noltom.

Iste godine sa bratom formira bend 30 Seconds to Mars, a postaje i Heri Goldfarb u Selbijevoj adaptaciji Requiem for a Dream. Za tu ulogu je lutao ulicama Njujorka mesecima, odrekavši se seksa na nekoliko meseci. Znam da vam to sada u vremenu korone ne deluje kao večnost, ali imajte na umu da je on već tada uveliko bio Džared Leto.

džared leto vitraz

Film je potresno svedočanstvo o heroinskoj adikciji, ali i domino efektu koji adikcije međusobno pokreću. Film nije za svakoga. To je hrabar iskorak nezavisnog filmskog stvaralaštva, i dokaz da velika većina ljudi za istinu nije spremna, iako je deklarativno svi žele. Govorim o celoj istini.

Tu istinu su osim Leta, na jednako sjajan način izneli i Elin Burnstin, Dženifer Koneli i Marlon Vajons. A muzika je tek posebna priča. Kronos Quartet i Clint Mansell. Pisati o muzici je već tanka linija kockanja. Od ovih Manselovih kompozicija, možda mi je jedino bolja njegova “Not at Home” iz filma Last Night. Nju nikako nemojte da slušate u seti ili melanholiji. Prvo će vas prožeti, pa tek onda sažvakati. Spomenuo sam, par pasusa iznad – neškolovani glumac.

U narednim godinama peva i glumi. Stvar koju nikada nije izgubio je posvećenost ulogama. Gotovo askeza i apostolsko siromaštvo. Za portret Marka Dejvida Čepmena, fanatičnog obožavaoca i ubice Džona Lenona, pripremao se tipično “letovski”.

Sati i sati preslušavanja Džonovih intervjua, ali i audio kaseta koje je zabeležio bibliotekar zatvora u kojem je Čepmen bio smešten. Za tu ulogu ugojio se 30 kilograma, i dobio teški upalni artritis, pa je morao da koristi invalidska kolica, jednostavno nije mogao da se kreće. Iznad cele pompe on je priča o radu i posvećenosti, ne lepoti i talentu, koje mu svakako nisu odmogle.

leto

Njegove uloge su najčešće bile daleko bolje od filmova u kojima je glumio. Sundance festival film impresionirao, ali jeste njegova uloga. To ga je pratilo čitave karijere. Uloga Džokera u filmu Suicide Squad možda je najbolji dokaz za ovu tezu. U kojem god filmu da je glumio, niste mogli da ga ne “vidite”, u svoj njegovoj višedimenzionalnosti. Fight ClubPanic RoomAmerican Psycho.

“I think that to explore the uncomfortable and the politically incorrect is the job of the artist.”

Jared Leto

Na drugoj strani, treći album This Is War, dobija brojne muzičke nagrade i ulazi u 10 najboljih albuma te godine. Te godine 30 Seconds to Mars obaraju rekord Ginisove knjige rekorda kao bend sa najvećim brojem nastupa uživo u toku ciklusa jednog albuma (300). Skoro ceo svet je video njegove “custom made” McSwain gitare, sa ugraviranim grifonom, koji je sam nacrtao.

Ne slušam 30 Seconds, ali sam skoro otkrio njegovu verziju pesme “Stay”, Rijane, koju je otpevao na takav način da verujem da ga Rijana zove da ga pita da li sme da u originalu otpeva njegov cover.

Dallas Buyers Club

Nakon pet godina pauze u svetu filma, 2013. na red dolazi Dallas Buyers Club, u kojem glumi Rejona. Bilo koji drugi glumac bi na ponudu “hej, imam ulogu za tebe, obrij obrve, ceo se izdepiliraj, bićeš transrodna žena koja je obolela od HIV virusa, i da, moraćeš sa smršaš 15 kilograma”, upotrebio svu raskoš svoje indignacije. Bilo ko osim Leta. Pogotovo ovaj deo vezan za 15 kilograma. Smejurija.

Tokom uloge nije izlazio iz svog lika (kao ni i u filmu Suicide Squad), družeći se skoro bez izuzetka samo sa transrodnim osobama. Njegova podrška manjinama nije bila politički korektna filmska žvaka. Četiri godine pre ovog filma prikupio je ogromnu svotu novca za kampanju legalizacije istopolnih brakova u Kaliforniji.

džared leto

Režiser filma Žan Mark Vale jednom prilikom je izjavio: “ne znam ko je Leto, Džered mi Džereda nikada nije pokazao”. U ovom filmu teško da biste prepoznali i glavnog glumca Metju Mekonahija (uloga je prethodno nuđena Vudi Harelsonu, Bred Pitu, Rajanu Goslingu), koji tumači lik Rona Vudrufa, pacijenta obolelog od AIDS-a. Dirljiva priča o hipokriziji društva, birokratiji, predrasudama, hrabrosti, pobedama – koje su usledile i nakon filma. Obojica su za svoje uloge dobili nagradu Oskar.

Slava

Ljudi koji slavi nisu dorasli, u njoj su još nesigurniji nego anonimusi. Mnoge njegove kolege sa manjim oreolom slave su se u odnosu na njega rasuli kao srednje pakovanje kokica po ulici, mada ume i on često po koju kokicu da raspe. Da li je savršen? Ne, daleko je od idealnog. Od njega ima daleko većih šmekera, ipak je to kategorija koju ne čine samo crte lica i stas.

Bude tu i lupanja recki i naplaćivanja slave kod ženskog pola u meri “može mi se”, u kojoj to možda više očekujete od ruskog tajkuna iz Novosibirska, koji se u četvrtoj deceniji obogatio eksploatacijom aluminijuma. U nekim sferama nije odmakao dalje od percipiranja sebe kao Džordana Katalana koga klinke vole jer je prosto lep. Malo je i od Kanjea pokupio “kult”, egotrip, megalomaniju, i kvazi spiritualnost koju promoviše među svojim obožavaocima. 

Met Dejmon je od njega daleko bolji glumac, a obožava svoju ženu koju je upoznao kao konobaricu. Ed Burns je skoro dvadeset godina sa Kristi Tarlington. Kris Hemsfort i Elsa Pataki. Takve priče su daleko veća dostignuća u današnjem vremenu, u kojem recke lupa svaka muška šuša.

Ipak i pored razmaženosti, bude i on sa obe noge na zemlji. Uvek se setim priče svoje drugarice koja ga je sa društvom, i dve mlađe sestre, videla u kafeteriji u Zapadnom Holivudu. Pošto je nervozno čekao na kafu, nisu smeli da mu priđu, ali je on očigledno video da oni to žele. Sam im je prišao, podelio autograme, i izašao.

U vremenu u kojem ljude promeni i hiljadu evra u džepu, ili reklama za zamrznute borovnice čak i ovakvi sitni gestovi su osveženje.

Jedan je od retkih likova kojeg ćete videti na ulici u Gucci bundi i Vans patikama uz naborane čarape, za koga nećete reći da je ekcentrik ili da je pretenciozan. Činjenica da ga većina često ne razume, verujem da ga je samo još više obradovala. Odavno živimo u vremenima gde ljudi ne poštuju jedni druge zbog toga što jesu, već zbog generalnog trenda i konsenzusa. Da bi se osećali dobro, ne i da bi bili dobri.

Reafirmisao je maksimu sve je moguće, obesmislio mnoga pravila, stereotipe, pojam godina. Čovek ih ima 49. Da li on stari? Odgovor je ne. Biće da ga ništa ne izjeda. Ili mi prosto ne znamo za neki njegov portret u podrumu, kakav je zamislio Oskar Vajld. Svoj je, a to je najveća vrednost koju sa rođenjem dobijamo. Mogućnost koju većina nažalost nikada ne iskoristi. 

Pavle Jakšić | Izvor: https://rs.n1info.com

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/