BoF | Kako je moda izgubila svoje značenje

Moda je ušla u stanje čistog posmodernizma, gde sve prolazi, i ništa više nema značenje, navodi Judžin Rabkin.

Godine 2006 američki umetnik Džejson Rouds napravio je instalaciju svojih radova u svom studiju u Los Anđelesu, pre nego što se predozirao kombinacijom heroina i medikamenata. Instalacija nazvana “Black Pussy” prostirala se na 300 kvadratnih metara.

Osim 185 neonskih znakova koji su označavali različite termine za ženske genitalije, instalaciju su činile nargile sa cevima, 350 dream catcher ukrasa, 85 imitacija kićankica sa dabrovim krznom, 72 kineske gongši stene.

Implikacije su bile jasne. Suštinski su podvukle uspon “Sve ide” umetničke klime, u kojoj su određeni pokreti odumirali, a gde je definicija umetnosti postajala neopipljiva kao pojam.

Pošto se sve može identifikovati sa umetnošću, Rouds je sve ponudio u svom poslednjem nadahnuću. Kao i Marsel Dušam pre njega, Rouds je tvrdio da je to što je on uradio u stvari umetnost satkana isključivo od njegove vrline koja ga čini umetnikom.

The Estate of Jason Rhoades, Hauser & Wirth, Private Collection, Photo: Fredrik Nilsen

Ovo je tačno momenat u kojem se moda nalazi danas. Posmodernizam.

Nekada je moda imala svoje stare majstore oličene u Koko Šanel i Kristijan Dioru, impresioniste u Iv San Loranu i Kristobalu Balensiagi, široku lepezu moderne avangarde, koju su činili – Vivijen Vestvud, Ž.P. Gotje, Tjeri Mugler, do Rei Kavakuba, Jamamota i Antverpenške šestorke (grupe modnih dizajnera koji su diplomirali na Kraljevskoj Akademiji umetnosti u Antverpenu, pod vođstvom Linde Lopa, u periodu 1980-81), koju su činili:

Walter Van Beirendonck, Ann Demeulemeester, Dries Van Noten, Dirk Van Saene, Dirk Bikkembergs, Marina Yee, Martin Margiela.

Svoju pop verziju imala je u vidu modnih kuća Versace i Moschino, minimalizam u Žil Sanderu i Helmutu Langu, dekonstrukcioniste u Mejsonu Marđeli i Rik Ovensu, majstore provokacije u Aleksandru Mekvinu i Džon Galijanu.

Ono što im je svima bilo zajedničko je da su bili modni dizajneri, što znači da su imali estetski pravac, te da su radili na sprovođenju svojih tema ili pričanju sopstvenih priča.

Sada se nalazimo u potpuno drugačijim okolnostima. Moda u svom originalnoj izvedbi još uvek postoji, ali sve više novih formi mode su se pojavile oko nje. H&M i Zara su moda. Nike i Adidas. Supreme i Trasher. Svaki komad garderobe je moda, i način na koji se oblačimo.

Ovaj fenomen je nekada imao drugačije ime. Kada sam intervjuisao istoričara umetnosti Valeri Stil pre nekoliko godina, pitao sam je šta označava reč moda. Sugerisala je da suštinski znači “kako je neko sastavio svoje odevne predmete na sebi”. Pomislio sam, čekaj zar to nismo nazivali stilom?

Stil i moda su se sudarili jedno s drugim. Imati stila i biti modno osvešćen su nekada označavale dve dijametralno različite stvari. Prva nije zahtevala novac, kojim biste kupovali dizajniranu odeću, dok druge jeste. Prva je iziskivala senzibilitet, druga ne. Zato ste mogli biti okarakterisani kao modna žrtva, ali vas ni ko ne bi nazvao žrtvom stila.

Znaci da smo u posmodernističkoj modnoj eri – gde je tradicionalna moda digla svoje sidro i izgubila originalno značenje su svuda. Ekspanzija ulične mode, cunami kolaboracija, kapsul kolekcija, estetika ružnog koja je mimikrija lepog, erozija kvaliteta materijala i njihove konstrukcije. Neke stvari su doduše ostale iste.

Brendovi sa ogromnim marketinškim budžetima, povezani sa medijima, takozvanim influenserima na društvenim mrežama. Demokratizacija mode je mit: mase i dalje kupuju ono što im se kaže, samo sada te iste mase ne marširaju nužno pod zvucima istih bubnjeva, trendova.

Šta sve navedeno znači za budućnost mode svi se zasigurno pitaju. Moje mišljenje je da će moda da se rastvori u mnoštvo stilskih plemena. Imaćete tvrdokorne pripadnike ulične mode, dame koje ručavaju, entuzijaste u odelima, mršave indie rock hipstere, itd.

Moda će prestati da postoji kao jasna kohezija, čak i kroz razgovore. Umesto da ide napred, ona će nastaviti da ide u svim raspoloživim pravcima. Ovo nije ni dobro ni loše. Onako je kako jeste. Drugim rečima, šta god.

Judžin Rabkin, urednik StyleZetgeist magazina

Izvor: https://www.businessoffashion.com/articles/opinion/op-ed-whatever-how-fashion-lost-its-meaning

Vitraž

Pratite nas: https://www.facebook.com/vitraz.net/

Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/