roze vadim vitraz

Rože Vadim – Memoari đavola

Život čuvenog režisera i scenariste Rože Vadima, istinska je oda životu, strastima, estetici, ovekovečena i u zaturenom klasiku, njegovoj autobiografiji “Memoari đavola”.

Rože Vadim bio je čuveni francuski scenarista i režiser, poznat i po tome što je erotiku u najsuptilnijoj mogućoj formi uveo na platno, kroz filmove, od kojih su najveću pompu izazvali I Bog stvori ženu sa Brižit Bardo, Barbarela, (producirao ga je čuveni Dino de Laurentis) sa Džejn Fondom, kao i Krv i ruže sa Anet Strojberg, u glavnoj ulozi, inače njegovom drugom suprugom.

Rođen je kao Vadim Pleminiakom u Parizu, a njegov otac Igor Nikolaevič bio je ruski oficir i pijanista, koji je naturalizovani Francuz postao nakon što je emigrirao iz Carske Rusije. Svestranost dolazi kroz diplomatski život njegovog oca, putovanja u Severnu Afriku, Bliski istok, žurnalistiku na univerzitetu u Parizu. Ali i kroz njegovu neospornu genijalnost.

Patnja, bez koje mali broj duša suštinski može da odraste i poraste došla je kroz ranu smrt njegovog oca, ali i nestalan život u francuskim Alpima za vreme nemačke okupacije, u kojima je majka Mari Antoanet radila u hostelu koji je služio kao utočiste za Jevreje pod naletima nacista.

Kaleidoskop interesovanja se nakon dugog okretanja zaustavio na filmu, pa postaje sa 19 godina asistent Marku Alegreu sa kojim je ispekao zanat. Kruna te saradnja bila je Julietta iz 1953, populrna romansa sa Žan Mareom i Žanom Moro.

Embed from Getty Images

I druge lepotice su bojile najlepšim tonovima njegove filmove. Sirpa Lane u filmu Šarlot, Silvija Kristel i Natali Delon u Igrama zavođenja, Mari-Kristin Baro u Amor Fou (1993), koja je bila i njegova poslednja žena.

Iako je u grob otišao sa epitetom raskalašnog zavodnika, njegova autobiografija Memoari đavola nam daje drugačiju vizuru muškarca koji se ženama davao u potpunosti, koji ih je snovima stvarao, idealizovao, i na kraju za njima patio i u delovima nestajao.

Knjiga predstavlja i svedočanstvo o licu i naličju slave, koji je neretko bila uzrok kraha njegovih veza. A ko su bile te žene? Iako je lepota beskonačno subjektivna, slobodno možemo da konstatujemo – najlepše žene sveta. Brižit Bardo, Katrin Denev, Džejn Fonda, Aneta Strojberg, Mari Baro, En Biderman. Lepota ni tada, kao ni sada prosto nije dovoljna. Nekima jeste, ali ljudima sa kompleksnošću Rože Vadima baš nikako.

Embed from Getty Images

Zamislite u današnjem vremenu da neko ko nije ni milioner, ni najlepši, ni najuspešniji, najmoćniji osvaja takve žene. Teško. Sve je anticipirao dalekih sedamdesetih:

“Paradoksalno je, ali je epoha satelita i televizije ubila lične komunikacije”. Ovaj njegov citat iz 1975, možemo komotno da dopunimo danas, nakon više od 45 godina – društvene mreže su ih dodatno zakopale.

Novac i prefesionalni uspeh nisu bili, kao danas, jedini društveni kriterijumi. Napominjao je Vadim kako su pariska gospoda Žerar i Erve Mil u ulici Varen s podjednakom ljubaznošću primali predsednika vlade Ali Kana, Mariju-Helenu Rotšild i “stepskog vuka”, kako su njega nazivali. Tamo su ljupkost, mladost i duhovitost uživali ista prava kao slava i milijarde.

Današnje  milijarde nemaju ništa od te magije, one su baš to, samo milijarde, bez dodatnih dimenzija.

“Nikad se nisam plašio ljubavi, bez obzira kakvo joj lice bilo.”

Rože Vadim

Vadimovi memoari od žena zahtevaju da dodatno povise sopstveni pijedestal i neuhvatljivost, dok muškarcima može biti podsetnik da su autentičnost, harizma, šarm, večni i neprolazni alati u potrazi za samopouzdanjem i sanjarenjem. San o ženi, prvi je, i najvažniji uspešan korak ka njoj, reći će vam Rože Vadim.

Kako je umeo da voli možda najlepše oslikava opis tada još gospođice Bardo koja mu je par godina nakon postala supruga. “Zelene oči sa ukusom veselosti, sanjalačke i gurmanske. Bila je tako divno građena da bi joj opisivanje nanosilo uvredu. Naslikati, značilo bi oduzeti joj život. Bila je tako naivno nepristojna i perverzna da je zastajao dah kad bi se predavala. Oličenje seksualnosti. Savršenstvo nije od ovog sveta, ali slučaj postoji. Kod Brižite se dobijao utisak da se njen odraz u ogledalu trudio da liči na nju”.

Muškarac koji ovako doživi ženu, od nje zaslužuje da dobije sve. A verujem da mnoge žene momentalno žele da raskinu svoje veze kada ovo pročitaju. Nije slučajno Oskar Vajld rekao: “Nikada nemojte da volite onoga ko vas tretira kao običnu osobu”.

“San o ženi, prvi je, i najvažniji uspešan korak ka njoj.”

Rože Vadim
Embed from Getty Images

Brižit je, uprkos burnom protivljenju roditelja čekala više od godinu dana do punoletstva da se preseli kod Vadima. Tada, kada su je želeli svi, kao i decenijama posle. Tada, kada je njena slava sa visine osmatrala pariske oblake, kada ni kiša nije mogla da padne bez njenog odobrenja. Živeli su u garsonjeri, u kojoj ni žaluzine nisu mogle da se pomere od starosti, Vadim nije imao prebijenu banku. A u stvari je imao baš sve. Kako to danas nekome da se objasni?

On je imao tu brutalno privlačnu intelektualnost, kakvu je i Marina Abramović opisivala u svojim Memoarima, i šarm koji je bio sve. Sada se od ljudi traže opipljivi dokazi, garantije kvaliteta čoveka ili žene. Nazivaju se bogatstvom i uspehom.

Iako je ovo poređenje blasfemija za Brižit, ali zamislite današnji ženski ideal lepote poput Irine Šajk, kako u bloku na Novom Beogradu, pijucka pivo sa momkom, čekajući da žega odšeta iza ugla. Čim možete da je zamislite znači sigurno i da postoji, ali je istina da je sve manje Vadima danss. Razlog zbog čega najčešće žene viđate sa momcima za koje ste uvereni da vam nisu dostojni, je zato što im samo oni i prilaze. “Slobodno lutajte poljima mogućeg”, poručio bi muškarcima Rože, uveren sam.

Skoro da bih izustio da je ova knjiga poželjna kao neki školski bukvar slatkih peripetija odnosa muškaraca i žena. Da se ne bi preterano razočaravali u surovoj današnjici, ipak ću preformulisati – bukvar za sanjare. U njemu nije sve bajno. Knjiga govori o krivici, strahovima, iluziji bogatstva, kajanju, prošlosti, destruktivnim strastima.

“Potrebno je da strast potraje izvesno vreme kako bi se ljubav ustalila. Ako se strast ugasi previse brzo, pre braka duša, pre blagosti navike – tada se susretne usamljenost sa usamljenošću, žaljenje zbog neostvarenih dubokih želja i snova”.

R.V.

U moru harizmatičnih opaski koje ostavljaju trajan pečat, pratimo i Vadimov životni i profesionalni put, detinjstvo, interesovanja, uspeh, slom. Nehajne kontakte sa pariskom elitom, susrete se Marlonom Brandom, Frenkom Sinatrom, Ursulom Andres, Žan Koktoom, kupanje sa Džonom Kenedijem u Antibu, izovde iz rasprava Ernesta Hemigveja sa svojim ljubavnicama.

Embed from Getty Images

Ukoliko želite da saznate kako da vam najlepši dan života bude jedna noć, kako biti imun na prve nalete bolesti zvane sreća, zbog čega dolazak deteta nikako ne spasava brak ukoliko je upao u teškoće – klasik u ruke.

Vadim vraća veru u život, i u običan dan, čak i kada je on pri kraju, a vi ste izgubili sve nade da su čuda moguća. Jer, nekima je upravo noć bila najbolji dan života.

📷: (AP Photo/GB) 1967.

Pavle Jakšić | Vitraž

Follow us on Instagram: https://www.instagram.com/vitrazmagazin/

Facebook: https://www.facebook.com/vitraz.net/